~ Vukodlaci ~

Sta su, zapravo, vukodlaci?

Od pravdanih vremena postoje izvjestaji o vukodlacima koji preko dana zive kao ljudi medju ljudima,a nocu postaju krvolocne zvijeri u vucijem obliku.Samo je u Francuskoj registrovano 30.000 slucajeva.Vukodlaci se javljaju vec u klasicnoj grckoj i rimskoj literaturi.Tako Herodot pise o narodu Neura ciji su se muskarci jednom godisnje na vise dana pretvarali u vukove.Po drugim kazivanjima,ljudi su se pretvarali u vukove jer su ismijavali Bogove.U Francuskoj i Njemackoj se u 15. i 16. vijeku sudilo stotinama vukodlaka.

Da li je Stub bio carobnjak?

Skoro 5000 ljudi je 1489. godine doslo u jednom gradicu kod Kelna da bi prisustvovalo pogubljenju vukodlaka Petera Stuba. U jedno letku Stub je prikazan kao "veoma odvratan carobnjak" koji je u vucijem obliku poubijao i podavio mnogo ljudi tokom vise od 25 godina.
Stuba, snaznog drvosjecu,lovci su uz pomoc copora pasa okruzili na jednoj cistini u sumi.Stub se borio nadljudskom snagom,rezeci kao divlja zivotinja i trceci na sve cetri,sve dok ga nisu ulovili.Tokom procesa je govorio glasnicima djavola koji su mu dali pricesce i pojas od vucijeg krzna i obecali mu zastitu,dok ce on "u liku zivotinje nanositi zlo muskarcima,zenama i deci."

Da li su vukodlaci bili bolesni ljudi?

Bilo bi bolje da su nnogi od osudjenih smjesteni u neki manastir ili bolnicu nego u zatvor.Jer,uglavnom se radilo o bolesnim ljudima koji su bolovali od dusevne bolesti likantrofije.Ljudi su uglavnom bili slabouni,neki pod dejstvom droga koje su se dobijale od biljaka.Svi su bili uvjereni da mogu da se transformisu.I razvijali su zavisnu strast prema mesu i krvi.Tako su od ljudi postojali cudovista. A napadnuti su zaista vjerovali da ih je napalo neko cetvoronozno stvorenje koje je rezalo. Naucnici su utvrdili : "Pojedinci koje tjeraju i muce strasti za koje oni priznaju da su neljudske,zele da zbace ljudski lik koje ih sprecava u zadovoljstvima.Postajuci zivotnje,ti ljudi mogu da odbace duboko ukorijenjene tabue i bez osjecanja krivice ili straha mogu da zadovolje svoje neprirodne strasti koje tinjaju u njima.Za zivotnje ne postoje ljudski tabui"

Vukodlak u mitologiji znači osoba koja se mijenja oblik u vuka pomoću čarolije ili kletve. Srednjovjekovni kroničar Gervase of Tilbury povezao je transformaciju sa punim mjesecom, no rijetko je korištena sve do korištenja tog načina u modernim književnim djelima. Govori se da se vukodlak može ubiti ako je upucan sa srebrenim metkom, no to je ipak razlika između književnih djela i narodnih legenda. Nekad se držalo da vukodlaci nakon smrti postaju vampiri. Vukodlaci spadaju u skupinu legendarnih zvijeri...
Našoj su generaciji od početka pričali pričali da takva stvorenja ne postoje. No ta je legenda morala početi od nećega. To "nešto" je sigurno izobličeno i preuveličano kroz stoljeća, ali koliko god to bilo beznačajno, ostaje činjenica da današnje društvo u to nevjeruje.
Prije nego što je razvoj znanosti potisnuo praznovjerja, neznanje i vjerski fanatizam "mračnog doba", većina je stanovništva tada živjela u stvarnom strahu od vukodlaka, ljudi koji se mogu pretvoriti u vukove.
U to vrijeme, ljudi su vjerovali u moćno djelovanje jedića, biljke koja štiti od takvih zlih stvorenja. Drugi je način zaštite bio ubiti sumnjivu osobu blagoslovljenim srebrnim mecima. Tradicionalni načini kojima se utvrđivalo je li netko vukodlak sastojali su se od traženja znakova koji bi bili podjednako neodređeni i brojni. Pod sumnju je došao svatko tko ima sljedeća obilježja: isturene zube, dlakave ruke ili noge, malene šiljaste uši koje su ili smještene nisko ili prema zatiljku, neobično dugačak treći prst, debele obrve ili duge savijene crvene nokte! U narodu je vladalo mišljenje da vukodlaci mogu posjedovati razne oblike, a svi su imali zajedničku osobinu - krvoločnost!!!
Kako se u tadašnjem vremenu vuka smatralo tipično vražjom životinjom, predpostavljalo se da takvi muškarci, vješci za noći pretvaraju u vukodlake.
Vukodlak "Versipellis" u prijevodu znači "onaj koji okreće kožu". Smatralo se da muškarci vođeni sotonom noću okreću svoje krzno prema van.
Francuski pravni učenjak, Jean Bodin (1530 – 1596), ovu je neobičnu teoriju predstavio u slavnoj, ali ozloglašenoj knjizi "Demonomanie des Sorciers" (Đavolji nauk vještica) iz 1580. godine. To je djelo poslužilo kao povod najokrutnijim mučenjima svima koji su bili osumnjičeni da su vukodlaci. Osumnjičenom bi se otkidao komad po komad kože tijela u potrazi za dlakavom unutrašnjošču. Ako se ništa ne bi pronašlo mučenik bi se proglasio nevinim. No sa suprotne strane, čovjeku je bila koža oderana, a to za njega nije bio dokaz nevinosti niti bi značilo spasenje.

Slučajevi suđenja vukodlacima

Francuska je primjerice, između 1520. i 1630. imala nevjerojatan broj od 30.000 suđenja, što je potvrđeno u javnim dosijeima koji još uvijek postoje. Jedno od najpoznatijih takvih suđenja bilo je suđenje samotnjaku Gillesu Garnieru. Ljeti 1573. na području Dolea pronađeno je nekoliko rastrgnutih tijela napadnute djece, a seljani su tvrdili da su vidjeli neobičnu životinju nalik na vuka s licem Garniera. U studenom te godine, grupa seljana je slijedila užasne krike neke djevojčice i pronašla ju još živu, ali jako ranjenu u kandžama golema vuka koji je odgovarao Garnierovom opisu.
Iako je vuk pobjegao, Garnier je zajedno sa svojom ženom uhićen nekoliko dana poslije. Na suđenju je Garnier priznao dva ubojstva koja su se pripisivala onom stvorenju, i čak je izjavio da je kući odnio dio tijela jedne od žrtava, koji je u cijelosti pojela njegova žena. Ne iznenađuje da su živi spaljeni u siječnju 1574.
Imajući na umu da je biološki nemoguća izravna preobrazba ljudskog biča u vuka, ili u bilo koju drugu životinju, čini se da je Garnier bio lud. Zaista možda nije ni počinio zločin, ali su samotnjaci koji nisu imali prijatelja ni utjecaja uvijek bili omiljena žrtvena janjad za zlodjela drugih.
Neka su suđenja vukodlacima imala prosvjetljeniji stav, poput suđenja Jaquesu Rolletu iz Caudea u zapadnoj Francuskoj, koji je ubio i pojeo nekoliko ljudi, a uhvačen je 1598. dok je komadao još jednu žrtvu. Nakon što je čuo njegovu tvrdnju da se može pretvoriti u vuka i vidjevši da je mentalno zaostao, sudac ga je osudio na kaznu u ludnici. Sličan se slučaj dogodio Jeanu Grenieru, mentalno zaostalom dječaku, pastiru iz pokrajine Bordeaux, koji se hvalio da je, dok je imao vučji oblik, ubio i raskomadao više od 50 djece. Nakon suđenja 1604. poslan je na liječenje u franjevački samostan gdje je proveo ostatak života.
Rollet, Grenier, možda i Garnier kao i mnogi drugi takozvani vukodlaci nesumnjivo su patili od neobičnog, ali poznatog mentalnog poremećaja koji se naziva likantropija, prikojem bolesnici svesrdno vjeruju da se stvarno mogu pretvoriti u vuka. Oni se ponašaju kao vukovi, zavijaju na mjesec i napadaju ljude služeči se zubima i noktima. Čak se i danas takvi groteskni slučajevi zablude povremeno prijavljuju u Europi.
U starih naroda zloduh tmine imao je vuka, koji je ponekad izlazio iz pakla, pa kad bi htio proždrijeti Sunce i Mjesec, oni bi se zamračivali, te za pomrčinu stari su narodi imali naziv: Vukodlaci.